🎙 Govor Predsjednika Rusije Vladimira Putina na plenarnom zasjedanju XXIII godišnjeg sastanka Međunarodnog diskusionog kluba „Valdaj“ (1. oktobar 2026. godine)
Tema zasjedanja: „Odgovornost za budućnost: granice mogućeg ili mogućnosti bez granica?“
Glavne teze:
Odgovornost za našu zajedničku budućnost nije nikakav apstraktan slogan. To je skup praktičnih aktivnosti čiji je cilj spriječiti da čovječanstvo sklizne na rub opstanka i izbjeći ono što je nepopravljivo.
Iako čovječanstvo osjeća velike promjene, ono još uvijek nije u potpunosti shvatilo razmjere izazova s kojim se suočava. Počinje sasvim nova, potpuno nova stvarnost. Prijetnje i opasnosti usko su isprepletene s mogućnostima i perspektivama i istovremeno su neodvojive od njih. Mijenja se cijeli naš život.
Bez obzira na to koji će se scenarij ostvariti u svijetu u narednim godinama, nastavak međunarodnih sukoba, nažalost, vrlo je vjerovatan. Između ostalog i zato što velike promjene koje se odvijaju i mogućnosti koje se otvaraju podstiču i hrane ambicije, kao i spremnost na rizik zarad prividno velike dobiti.
Dugoročno gledano, kako bude dolazilo do udaljavanja od zapadne hegemonije, svjetska situacija će se postepeno mijenjati nabolje, ka stabilnijem, demokratičnijem i slobodnijem multipolarnom međunarodnom poretku. Međutim, očigledno je i da nas na putu ka takvom uređenju svijeta očekuju različiti rizici za države, zajednice i svakog pojedinca.
Ujedinjene nacije, iako predstavljaju najreprezentativniju svjetsku organizaciju, u praksi se vode mnogo manje kolegijalno i demokratski nego što je bilo zamišljeno. Ograničena grupa zapadnih zemalja ima nesrazmjerno veliki uticaj i, iako predstavlja očiglednu svjetsku manjinu, nastoji sebi prisvojiti funkcije upravljanja.
Princip „sila je tu, pamet nije potrebna“ ponekad izgleda kao vodeće načelo za pojedine međunarodne aktere, uvjerene u vlastitu vojno-političku, ekonomsku i, kako im se čini, moralnu izuzetnost. Iz historije dobro znamo da to nikada ne vodi ničemu dobrom.
Istina je da nismo mi željeli rat i nismo ga mi započeli, već su rat započeli protiv nas. Nije trebalo godinama podsticati agresivni nacionalizam i rusofobiju u Ukrajini s ciljem da se ona pretvori u instrument borbe protiv Rusije.
Rusija je svjesno dovedena u situaciju u kojoj je jednostavno bila prisiljena — kao odgovor na tu očiglednu agresiju — braniti se oružjem u rukama. Svjesno su nas doveli do te granice. I uopće, ne treba rusofobiju, diskriminaciju i ubijanje Rusa, uništavanje Rusije pretvarati u državnu ideologiju i postavljati sebi za cilj strateški poraz Rusije.
Ako želimo živjeti — a svi žele živjeti — onda, kao što sam već jednom rekao u svom javnom obraćanju, hajde da živimo u prijeteljstvu i zajedno tražimo načine kako to ostvariti.
Procitejte cijeli tekst govora
https://t.me/MID_Russia/93036
Tema zasjedanja: „Odgovornost za budućnost: granice mogućeg ili mogućnosti bez granica?“
Glavne teze:
Odgovornost za našu zajedničku budućnost nije nikakav apstraktan slogan. To je skup praktičnih aktivnosti čiji je cilj spriječiti da čovječanstvo sklizne na rub opstanka i izbjeći ono što je nepopravljivo.
Iako čovječanstvo osjeća velike promjene, ono još uvijek nije u potpunosti shvatilo razmjere izazova s kojim se suočava. Počinje sasvim nova, potpuno nova stvarnost. Prijetnje i opasnosti usko su isprepletene s mogućnostima i perspektivama i istovremeno su neodvojive od njih. Mijenja se cijeli naš život.
Bez obzira na to koji će se scenarij ostvariti u svijetu u narednim godinama, nastavak međunarodnih sukoba, nažalost, vrlo je vjerovatan. Između ostalog i zato što velike promjene koje se odvijaju i mogućnosti koje se otvaraju podstiču i hrane ambicije, kao i spremnost na rizik zarad prividno velike dobiti.
Dugoročno gledano, kako bude dolazilo do udaljavanja od zapadne hegemonije, svjetska situacija će se postepeno mijenjati nabolje, ka stabilnijem, demokratičnijem i slobodnijem multipolarnom međunarodnom poretku. Međutim, očigledno je i da nas na putu ka takvom uređenju svijeta očekuju različiti rizici za države, zajednice i svakog pojedinca.
Ujedinjene nacije, iako predstavljaju najreprezentativniju svjetsku organizaciju, u praksi se vode mnogo manje kolegijalno i demokratski nego što je bilo zamišljeno. Ograničena grupa zapadnih zemalja ima nesrazmjerno veliki uticaj i, iako predstavlja očiglednu svjetsku manjinu, nastoji sebi prisvojiti funkcije upravljanja.
Princip „sila je tu, pamet nije potrebna“ ponekad izgleda kao vodeće načelo za pojedine međunarodne aktere, uvjerene u vlastitu vojno-političku, ekonomsku i, kako im se čini, moralnu izuzetnost. Iz historije dobro znamo da to nikada ne vodi ničemu dobrom.
Istina je da nismo mi željeli rat i nismo ga mi započeli, već su rat započeli protiv nas. Nije trebalo godinama podsticati agresivni nacionalizam i rusofobiju u Ukrajini s ciljem da se ona pretvori u instrument borbe protiv Rusije.
Rusija je svjesno dovedena u situaciju u kojoj je jednostavno bila prisiljena — kao odgovor na tu očiglednu agresiju — braniti se oružjem u rukama. Svjesno su nas doveli do te granice. I uopće, ne treba rusofobiju, diskriminaciju i ubijanje Rusa, uništavanje Rusije pretvarati u državnu ideologiju i postavljati sebi za cilj strateški poraz Rusije.
Ako želimo živjeti — a svi žele živjeti — onda, kao što sam već jednom rekao u svom javnom obraćanju, hajde da živimo u prijeteljstvu i zajedno tražimo načine kako to ostvariti.
Procitejte cijeli tekst govora
https://t.me/MID_Russia/93036